Kako živeti u sadašnjem trenutku , mr sci Slobodan Maslić

 Živeti u sadašnjem trenutku, znači biti potpuno prisutan i svesno doživljavati svaki trenutak života. 

Svetlosni pozdrav svima koji radite na sebi!

Molim zapratite blog i pridružite  se našim grupama, ispod teksta biće poveznice.

 Evo nekoliko preporuka koje mogu pomoći u tome:

1. Svesno disanje: Fokusiraj se na svoj dah. Kada se osećaš preopterećeno ili previše zabrinuto, usmeri pažnju na disanje. Duboko udahni, zadrži na trenutak i polako izdahni. To ti može pomoći da se vratiš u trenutni trenutak. Može formula 5+5+7.

2. Meditacija i mindfulness: Praktikovanje meditacije, bilo da je to kroz vođene meditacije ili jednostavno tišina, pomaže u smanjenju stresa i veće povezivanje sa sadašnjim trenutkom. U našoj Akademiji ličnog razvoja najmanje jednom  mesečno imamo duhvne žurke i radimo meditacije, beZplatno!

3. Oslobodi se prošlosti i budućnosti: Često se brinemo o prošlim greškama ili se stresa zbog nečega što će se desiti. Pokušaj da prestaneš razmišljati o tome i da se fokusiraš samo na ono što se dešava sada. To nije lako, ali razne tehnike, kao i reiki nam mnogo pomažu  da otpustimo prošlost.

4. Uživaj u jednostavnim situacijama: Svi smo često preplavljeni obavezama, ali probaj da se opustiš i uživaš u jednostavnim prilikama kao što je druženje uz kafu , šetnjama u prirodi, registruj cvrkut ptica, šum lišća i vetra, pored reke poslušaj žubor reke, razgovor sa prijateljem , oseti prisustvo prijatelja, oseti njihovu energiju, gledaj ih u oči, smej se, budi veseo , saslušaj prijatelja, ili čak samo ako uživaš u  tišini, vodi sam sa sobom unutrašnji dijalog ( introspekcija).

5. Vežbaj zahvalnost: Razmišljanje o onome na čemu si zahvalan može te podsetiti da se povežeš sa trenutnim trenutkomovde i sada. Piši dnevnik zahvalnosti ili se svakodnevno podseti na male situacije koje te čine srećnim. Zahvaljuj se sebi, svimai svemu oko sebe, prirodi, životu, ujutro, uveče, tokom dana. Zahvaljuj se za Sunce, za čist vazduh, vodu, odeću, dom koji imaš, hranu koju jedeš i blagoslove deli.

6. Fokusiraj se na čula: Obrati pažnju svesno na ono što vidiš, čuješ, mirišeš, dodiruješ i okusiš. Ovo ti pomaže da te ništa ne odvlači od trenutnog trenutka.

7. Pusti perfekcionizam: Prestanite se boriti sa onim što nije pod vašom kontrolom. Ne gledajte tv, najbolje izbacite je iz doma.Sklonost ka perfekcionizmu može vas često odvući u prošlost ili budućnost, pa je važno da prihvatiš nesavršenost trenutka i da shvatiš da imaš samo to ovde i samo to sada. Uspešni ljudi nisu perfekcionisti, nisu savršeni.

8. Smanji gledanje u telefon, digitalnu distrakciju: Ako je moguće, smanji vreme provedeno na telefonu ili internetu. Digitalna preopterećenost nas često odvodi iz sadašnjeg trenutka. Zamara oči, ali i naš um gomilom nepotrebnih informacija. To može da nas iscrljuje, troši nam energiju.

Pokušaj da praktikujete barem neki od ovih saveta, pa ćeš primetiti promene u tome kako se osećaš bolje u vezi sa svakodnevnim životom. Svesnost o sadašnjem trenutku je proces, pa budi strpljiv sa sobom! Oseti često i podseti se na  ovde i sada da si. Oseti odeću na sebi, oseti i zapažaj prostor u kome se nalazis, oseti da sediš na fotelji, osećaj ukus i miris hrane, kafe, čaja koje sada piješ, jedeš. 

Pridružite se Akademiji ličnog razvoja, zapratite nas na youtube, facebooku, pišite na mail akademijalicnograzvoja@gmail.com

Dajte molim podršku našim grupama i mome doprinosu i zapratite sledeće grupe, (ništa nije monetizovano još):

Na telegramu: https://t.me/akademijalicnograzvoja

Na youtube sledeće grupe:

https://www.youtube.com/c/AKADEMIJALI%C4%8CNOGRAZVOJA/featured  (glavni link AKADEMIJA LIČNOG RAZVOJA)

VIBER GRUPE

https://invite.viber.com/?g=E3uwboh6rUcWb2XiyAjQINM3ecOflF3B

(AKADEMIJA LIČNOG RAZVOJA)

https://invite.viber.com/?g=aV4zzsg-7VK0VpEAu1mOAoRqDtKDDJS-

(VOLIM KNJIGE)

https://invite.viber.com/?g2=AQBSplSlcXjPm1Pt%2F63RVHBnlqTiekgxPYBWYM%2FJGCsUZrvnqzFcNBm3Ig963GCJ

(program SLOBODE, ELEFTERIJA)

Dajete podršku i zapratite naše grupe, ako već jeste, onda lajkujte sadržaje koji vam se svidjaju na fb, podelite prijateljima...evo idemo redom:

1.   REIKI.RADIESTEZIJA  https://www.facebook.com/groups/59145670267

2. AKADEMIJA LIČNOG RAZVOJA

https://www.facebook.com/groups/531999680165542

3. Stranica REIKI klub, https://www.facebook.com/reikiklubsubotica

4. KVANTNI UM https://www.facebook.com/groups/1713279525555502

5. PRIRODNA MEDICINA , https://www.facebook.com/groups/546377458747535

6. SELO ORGANSKA BAŠTA PERMAKULTURA , https://www.facebook.com/groups/572435046197480

7. NAŠA VOJVODINA , https://www.facebook.com/groups/612474342178956

 Zapratite, ako već niste, podelite prijateljima dobrih vibracija! Čekamo vas!

Blagodarim! Svetlosni pozdrav, mr sci.Slobodan Maslić

TRAUMATSKO ISKUSTVO

TRAUMATSKO ISKUSTVO
- STRUKTURA, IZVOR, POSLJEDICE I SMISAO


STRUKTURA TRAUME

Jedinstveni uzrok svih karmičkih problema je traumatsko iskustvo. Da vidimo kako i kada nastaje trauma, odnosno koja je unutrašnja dinamika traumatskog iskustva. Do traume može doći u svakom trenutku u kojem postoje odgovarajući uslovi. Prvo što je potrebno jest neki oblik vanjskog ili unutarašnjeg podražaja kojeg će osoba subjektivno doživjeti kao negativno. Pod takvim okolnostima može i ne mora doći do traumatskog iskustva. To će direktno zavisiti o slijedećem preduslovu - našoj reakciji na takav podražaj. Ako podražaj u nama proizvede negativne emocije ili negativno tjelesno stanje praćeno emocijama, a intenzitet emocija preraste našu sposobnost njihovog podnošenja, doći će do lakšeg ili grubljeg pucanja našeg psihoenergetskog polja, odnosno do jačeg ili slabijeg nervnog sloma. Takav lom energetske strukture ili psihe izaziva u nama snažnu potrebu za odbranom od nepoželjnog iskustva. U ovoj fazi još uvijek bismo pozitivnim obrambenim modelom mogli izbjeći kreiranje traume. No, ako odbrana od negativnog podražaja bude izvedena negativnim sredstvima, doći će do stvaranja negativnog psihoenergetskog modela osjećanja, mišljenja i ponašanja koji nazivamo traumom.

Negativna sredstva jesu:

- negativne emocije (ljutimo se, tužni smo zbog svega, u šoku smo od straha, itd.);

- negativne misli koje se oblikuju u negativne zaključke i odluke o sebi, životu, drugim ljudima ili Bogu;

- astralni entitet ili „misaoni oblik" koji nastavlja živjeti svoj život, primarno u službi odbrambenog mehanizma od svih istih ili sličnih negativnih iskustava kao što je bilo traumatsko iskustvo kroz koje je negativni identitet stvoren;

- gubitak identiteta, odnosno otcjepljenje neke od izvornih, pozitivnih kvaliteta naše Duše.

Tako je traumatsko iskustvo jedna vrsta negativne reakcije naše psihe na neočekivan ili šokantan vanjski podražaj. Na primjer, dijete ne dobiva ono što želi i očekuje od svoje okoline. Zbog toga zaključuje da je nevoljeno i da se svijet ne brine za njegove potrebe pa zato doživljava blaži ili jači šok. U trenutku šoka puca njegov psihoenergetski sistem, a samim time raspada se jedan stari odbrambeni mehanizam. Zato je stanje psihičke razbijenosti izuzetno pogodno za programiranje. U trenutku pucanja našeg psihoenergetskog polja mi se nalazimo u stanju otvorenosti i ranjivosti na imprint. Naše je energetsko tijelo izgubilo kompaktnost i nije u stanju odbraniti se od negativnih vanjskih utjecaja. Kako se energetsko tijelo ponaša kao i bilo koji živući sistem, tako ono traži zaštitu bilo koje vrste kako bi sebi osiguralo opstanak kao prioritetni cilj u takvom trenutku. Zato naša psiha nesvjesno i automatski (i veoma brzo) gradi nov odbrambeni mehanizam, pa makar on bio baziran na negativnom svjetonazoru, odnosno negativnoj percepciji realnosti.

Naime, stabilnost naše psihe zavisi o čvrstoći modela realnosti koji je u nju utisnut. Mi imamo određena životna uvjerenja i vjerujemo da su ona "realna" zato što logika mnogih zbivanja u našim životima odgovara stavovima koje imamo. Svjetonazor koji smo izgradili omogućuje nam da se osjećamo sigurno i zaštićeno. No, u jednom trenutku sazrije vrijeme za promjenu svjetonazora i načina života. Tada je potrebno napustiti stari model realnosti i izgraditi nov, što će redovito naići na neku vrstu unutarnjeg otpora. Kako se u našim životima apsolutno ništa ne događa slučajno, tako će viši, spiritualni aspekti našeg bića kreirati takve životne okolnosti koje će omogućiti napuštanje starog svjetonazora i kreiranje novog. Sredstvo pomoću kojeg se ovakva transformacija obavlja jest problem u kojem se naizgled slučajno nađemo. Stoga je svaki je problem svojevrsna inicijacija i ima svoj smisao. No, od ključne važnosti bit će naša reakcija na problemsku situaciju. Ukoliko je naša reakcija negativna, doći će do stvaranja negativnog psihoenergetskog konglomerata emocija, misli i identiteta koji će u našoj psihi proizvesti i jedan negativan model realnosti. Sve što tada zaključimo ili odlučimo te istovremeno ispunimo snažnim emocijama, postaje sastavnim dijelom našeg energetskog tijela, odnosno našeg bića. Mi u tom trenutku oblikujemo vlastitu percepciju realnosti, stvaramo model preko kojeg doživljavamo sebe i svijet oko nas.

S obzirom da u našoj psihi postoji sigurnosni mehanizam koji ne trpi isuviše negativnih sadržaja u domeni svijesti, takav se negativan model smješta u podsvijest i tamo nastavlja živjeti vlastitim životom. Naime, bilo bi idealno kada bismo bili u stanju odmah očistiti i reprogramirati negativne utiske jer time ne bi bilo razloga za njihovo potiskivanje u podsvijest. No, ukoliko negativan model nije transformiran, on mora biti uklonjen iz svijesti jer je njegova energija u stanju ponovo izazvati unutrašnje lomove u našoj psihi, a takvi lomovi mogu direktno ugroziti i naš fiziološki opstanak. Oni onemogućuju naše funkcioniranje u materijalnoj realnosti, oslabljuju naš imunološki sistem i time omogućuju stvaranje najrazličitijih bolesti. Iz tog se razloga svaki negativan i neprerađen model realnosti pohranjuje u podsvijest, gdje čeka priliku da bude svjesno obrađen i prerađen. Iako je takvih prilika obično mnogo, većina ljudi ih nikada ne iskoriste.

Prema zakonu atrakcije, ovakva negativna podsvjesna tvorevina direktno utječe na naše životne okolnosti time što privlači onakve životne situacije koje odgovaraju modelu realnosti koji smo izgradili. Zato je život osobe s potisnutim negativnim obrascima ispunjen stalnom borbom protiv nevidljivih, naizgled realnih, ali u suštini iracionalnih prijetnji i opasnosti. Podsvjesni sadržaji takođe postaju svojevrsnim odbrambenim mehanizmom od istih ili sličnih iskustava kao što je bilo ono koje je i proizvelo traumu, ali način zaštite ovdje nije konstruktivan. Ukoliko je pri traumatskom iskustvu bila prisutna (ili ga je direktno proizvela) neka osoba, kao na primjer vojnik, mi ćemo se bojati i onih ljudi koji samo površno nalikuju na osobu koja je direktno ili indirektno uticala na stvaranje traume - dakle, svih osoba koje nose uniforme, pa makar takve osobe bile i prijateljski raspoložene. Iz istog razloga imat ćemo fobiju od letenja, bolnice, škole ili osoba suprotnog spola. No, ovakav način obrane zasigurno nije onaj koji bismo željeli i koji bi po nas i našu okolinu bio ugodan. Ono što želimo jest da se u svim životnim situacijama osjećamo dobro, opušteno i smireno.


ENERGETSKA I DUHOVNA DIMENZIJA TRAUME

Da vidimo što se još događa prilikom traumatskog iskustva, a tiče se ne više toliko naše psihe, već energetske, a zatim i duhovne dimenzije našeg bića. Rekli smo da se u trenutku doživljavanja traume nalazimo u stanju jačeg ili blažeg šoka. Stanje šoka čini nas otvorenima na imprint. Zašto? Zato što u trenutku kada doživljavamo šok naša svijest nije centrirana u fizičkom tijelu. Ona je negdje izvan, obično pored tijela. Dakle, mi nismo prisutni u vremenu i prostoru u kojem se trauma zbiva. To je zato jer nismo u stanju podnijeti neugodnu situaciju u kojoj smo se našli, ne možemo podnijeti pritisak nepoželjnog zbivanja pa naš psihoenergetski omotač puca, a mi napuštamo tijelo nastojeći se time zaštititi od negativnih iskustava koje doživljavamo.

O odvojenosti od tijela u trenutku šoka i traumatskog iskustva govore neke jezične fraze srpsko-hrvatskog, ali i drugih jezika, na primjer engleskog. U našem jeziku ljudi često kažu da su bili "izvan sebe" od ljutnje, tuge, iznenađenja ili, ukratko, šoka. U engleskom govornom području za stanje zvano "izvan sebe" koristi se fraza "I was beside myself" koja znači - "bio sam pored sebe" (od bijesa, šoka, itd.) što vrlo dobro opisuje realnu situaciju u kojoj se nalazimo za vrijeme traume. Narod zna da se u trenutku šoka naša svijest ne nalazi u tijelu. Ona se odmiče od materijalne realnosti i pomiče u duhovnu. Naša duša bježi od neugodnog zbivanja u mir i spokoj duhovnog svijeta. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se većina ljudi ne sjeća svojih trauma. Gubitak sjećanja na traumatsko iskustvo stvara utisak da se ono nikada nije ni dogodilo i upravo će zato većina ljudi tvrditi da nikada nije prošla ni kroz kakvo traumatsko iskustvo. Čitav život takvih ljudi bit će obilježen nekom dubokom traumom koju su nekada doživjeli, a oni toga neće biti svjesni. Izgradit će neprirodan sistem mišljenja i ponašanja s kojim će se snažno poistovjetiti, a svakoga ko na bilo koji način pokuša ugroziti njihov svjetonazor smatrat će neprijateljem ili će osobe koje misle drugačije doživljavati kao lude, glupe ili zabludjele.

Tako je, s jedne strane, stanje odvojenosti naše svijesti od tijela još jedan idealan preduslov za stvaranje negativnog psihičkog imprinta. S druge strane, takvim se bijegom također stvara situacija pogodna za ulazak neke nepoželjne, negativne energetske tvorevine u naš energetski sistem. Za ispravno razumijevanje energetskih i spiritualnih zbivanja tokom traumatskog iskustva moraćemo uvesti neke nove termine i koncepte koje bih prvo želio rastumačiti pa tek onda krenuti na sam opis zbivanja. Naime, pored fizičkog tijela ljudska bića imaju i energetsko tijelo. Nosioc svijesti, odnosno centar svijesti koji se manifestira kroz energetsko i fizičko tijelo jest Duša. Duša je bezimena, bespolna, bezoblična i izvorno prazna, ali se može manifestovati u energetskom svijetu koristeći energetska tijela različitih oblika, kvalitete i namjene. Duša se može manifestirati i u materijalnom svijetu koristeći prvo energetsko, a zatim i materijalno tijelo. Sa aspekta kvantne fizike, duša je ektoplazma! (op.p)

To znači da na energetskom, odnosno takozvanom „astralnom" nivou mogu postojati i različita bića koja nemaju materijalno tijelo, ali imaju energetsko. Takvih energetskih bića ima najrazličitijih vrsta i porijekla. Ona koja nas u ovom trenutku zanimaju jesu bića koja doslovno ulaze u naše energetsko tijelo u momentu kada dođe do pucanja našeg obrambenog mehanizma, odnosno psihičkog i energetskog raspada praćenog negativnim emocijama, zaključcima i odlukama te otcijepljenim identitetom. Takva ćemo bića jednom rječju zvati entitetima, premda je ovaj pojam prilično širok jer obuhvaća sve bestjelesne entitete koji postoje na astralnom nivou, a mnogi od njih nisu negativni niti su povezani s traumatskim iskustvom. U užem smislu ovu ćemo specifičnu vrstu entiteta zvati astralnim fragmentima.

U trenutku pucanja našeg energetskog omotača pod uticajem traumatskog iskustva stvara se prostor za ulazak enetiteta koji želi vezu s energetskim i materijalnim tijelom neke fizičke osobe kako bi se hranilo njezinom energijom. Stoga se pod uticajem traume u naše energetsko tijelo ponekad (ne uvijek) može useliti i neki „astralni entitet" i tamo ostaje kao sastavni dio našeg bića. On se pažljivo ispreplete s našim psihološkim osobinama, odajući utisak svojeg nepostojanja. Entitet se hrani negativnom energijom kojom je nabijeno (ili svakodnevno privlači) traumatsko iskustvo. Međutim, neće svaki psihički raspad biti praćen ulaskom nekog štetnog entiteta. Svi su udari na naš psihoenergetski sistemv svojevrsne inicijacije kojima se rastvara jedan stari svjetonazor i kreira novi. Inicijacija je sredstvo našeg razvoja i njena je namjera da bude obavljena na uspješan način. Privremeno napuknuće našeg energetskog tijela koje prati uspješno obavljenu inicijaciju možda će privući u našu blizinu neki negativni entitet, ali on neće ući u naše energetsko tijelo zato što se kasnije neće imati čime hraniti. No, ako inicijacija (privremeno) ne uspije i ne omogući stvaranje novog, kvalitetnijeg, još pozitivnijeg i konstruktivnijeg svjetonazora, nasuprot njoj dolazi do stvaranja traumatskog iskustva. Traumatsko iskustvo omogućuje ulazak štetnog entiteta ili stvara teren za njegov kasniji ulazak. Na primjer, ako posljedice traume nastojimo kontrolirati korištenjem droga koje snažno otvaraju naše energetsko tijelo, tada će astralni entiteti ulaziti tokom drogiranosti.

Za razliku od pozitivne energije koja prati uspješno izvedenu inicijaciju, energija traumatskog iskustva sasvim je drugačija. Ukoliko neki astralni entitet uopšte ima potrebu hraniti se tuđom energijom, onda su njegova energija i svijest na niskom nivou, a njegova egzistencijska orijentacija negativna. U trenutku traumatskog iskustva takav entitet ulazi u naše energetsko tijelo jer će tako moći uživati u izobilju negativne energetske hrane koju mu osigurava naša trauma. On će nas poticati da u neugodnim životnim situacijama reagujemo na negativan način, onaj koji smo usvojili u trenutku traumatskog iskustva. Privlačiće nam negativan tip osoba kako bi iz naše međusobne interakcije izvukao hranu za sebe. Entitet će nas podsticati na ljutnju i agresiju, perverzan seks, prejedanje ili konzumiranje prezačinjene i uglavnom nezdrave hrane, na konzumiranje alkoholnih pića i droga, na pasivnost i stanje trajnog umora, beskrajno tupo zurenje u tv-ekran ili kompjutorski monitor te na ponašanje kojim ćemo provocirati negativne reakcije kod drugih osoba. Njemu treba energetska hrana koju dobiva takvim našim aktivnostima jer se bez takve hrane ne ispunjava onaj prvi i najosnovniji cilj njegovog postojanja.

Koje je porijeklo takvih bića? Naime, astralni entitet koji se povezuje s našim energetskim tijelom u trenutku traumatskog iskustva obično nije nikakvo zlo biće kojeg bismo se trebali bojati ili užasavati. Njegova je priroda prilično jednostavna - on traži hranu i funkcioniše na jedan mehanički način, jednako kao i životinja koja je nemirna ili čak agresivna kad je gladna, a pitoma i umiljata kad je sita. Ovaj je tip entiteta jednostavno u potrazi za energetskom hranom jer je to u skladu s njegovim porijeklom. Naime, prema australskom liječniku Samuelu Saganu, ovakvi entiteti najčešće nastaju raspadom astralnog tijela umrlih ljudi. Naime, jednako kao što se u trenutku smrti raspada naše fizičko tijelo, tako se i energetsko tijelo počinje raspadati. Duša, kao besmrtan dio našeg bića odlazi u određene sfere, ovisno o karmi i stepenu svijesti, a fizičko tijelo i energetsko, astralno tijelo se raspadaju. Tako su ovakvi entiteti u stvari raspadnuti fragmenti nečijeg astralnog tijela. Iako više nemaju konkretnog nosioca, oni nastavljaju postojati kao energetske forme s vlastitom sviješću koje su donedavno predstavljale pojedine ljudske osobine, pasivne (potisnute) ili aktivne za vrijeme života.

Ljudska se Duša može istovremeno služiti čitavim nizom identiteta kako bi ostvarila svoje ciljeve. Iako našu izvornu spiritualnu prirodu karakteriše Jednotu, odnosno nepostojanje dualnosti, na svim ostalim nivoima mi nismo jednostrana bića nego kompleksne osobe sastavljene od čitavog niza osobina, pa čak i od nekoliko različitih osobnosti. Te osobnosti mogu biti međusobno povezane i usmjerene zajedničkom cilju, ali isto tako mogu biti međusobno suprotstavljene i to do takve mjere da među njima ne postoji nikakva komunikacija. Tada svaki takav fragment naše osobnosti živi vlastiti život i u stalnom je sukobu s drugim fragmentima koji ga naizgled ugrožavaju. Na primjer, jedan dio nas volio bi se baviti duhovnošću, ali ga direktno ugrožava fragment koji voli novac i smatra da će duhovne aktivnosti voditi siromaštvu; u nekoj osobi može živjeti identitet strastvenog pušača koji je u sukobu s identitetom sportaša, i tako dalje.

No, neće svaki takav fragment nastaviti živjeti kao astralni entitet nakon smrti fizičkog tijela. To će direktno zavisiti o tipu i količini energije koja je u njega ulagana tokom života. Ukoliko smo svjesni da su identiteti samo uloge koje povremeno igramo kako bismo njima ostvarili neki cilj te nismo neprirodno zalijepljeni za njih, takvi će se identiteti nakon naše smrti jednostavno raspasti i njihova će se energetska masa pretvoriti u „astralnu prašinu". Pozitivni identiteti koje smo koristili čitav život i u njih ulagali veliku količinu energije kako bi smo preko njih naučili određenu duhovnu lekciju ili kreativno ostvarili svoju izvornu prirodu biće nakon smrti transformisani u čistu duhovnu svijest i energiju. Međutim, ukoliko je neki identitet bio dugo i uporno hranjen negativnim energijama naše niže svijesti, odnosno nefunkcionalnog ega, i nije bio povezan s našom višom sviješću, on će najvjerojatnije imati tendenciju da nakon naše smrti nastavi živjeti kao energetsko biće. Naše će se astralno tijelo nakon smrti raspasti na sastavne dijelove od kojih će neki nastaviti postojati na energetskom nivoui kao bića koja više nemaju izvor energetske hrane. Takvo će astralno biće nastojati pronaći novo fizičko tijelo kako bi se moglo nastaviti hraniti njegovom energijom.

Na primjer, ukoliko smo za života puno energije uložili stvarajući identitet osvetoljubive osobe, taj će identitet u vidu astralnog fragmenta nastaviti postojati nakon naše smrti, tražeći pogodnu osobu za koju će se prikačiti. Ovakav identitet tokom našeg života nije bio povezan s našom spiritualnom sviješću, već se hranio energijom našeg nižeg bića. Iz tog razloga on nakon naše smrti nastavlja živjeti kao astralna pijavica koja traži nov izvor energetske hrane. Pogodan tjelesni nosač bit će osoba s istim ili sličnim sklonostima kao što je bio i prethodni "vlasnik". Entitet će kružiti oko takvih osoba, čekajući povoljnu priliku da uđe u njihov energetski sustav. Takva prilika dolazi u trenutku traumatskog iskustva jer je tada obrambeni sistem osobe razbijen i stvara se mogućnost ulaska neke strane energetske tvorevine u njeno energetsko tijelo.

S druge strane, očigledno je da astralni entitet može biti kreiran i od strane nas samih još za života. Mi smo ti koji negativnim emocijama, zaključcima i odlukama te otcijepljenim fragmentom naše osobnosti dajemo život astralnom entitetu. Mi smo ti koji ga stvaramo pa astralni entitet može zaživjeti već nekoliko mjeseci nakon traume. Zato je bitno znati da svako traumatsko iskustvo prati stvaranje astralnog entiteta koji nastaje usvajanjem nekog novog, negativnog identiteta, a ponekad dolazi i do ulaska stranog astralnog entiteta koji pluta astralom u potrazi za hranom, a naša mu otvorenost omogućuje povezivanje, odnosno ulazak u naš energetski sustav. Astralni fragment se tada veže za već postojeći otcijepljeni identitet koji je formiran tokom traume, dajući mu pri tom još veću snagu. Prilikom čišćenja uzroka određenog problema mora ćemo znati odstraniti takav entitet jer bez toga intervencija neće biti potpuna.

Tako se svaka trauma sastoji od energetskog bloka koji tvori zamrznuti psihološki konglomerat negativnih emocija, zaključaka i odluka te otcijepljenog identiteta. Na ovaj se energetski blok ponekad dodatno zalijepi i neki strani astralni entitet, a čitava masa se kasnije pretvara u odbrambeni mehanizam stvoren da nas ubuduće štiti od iskustava sličnog tipa, naravno ne suočavanjem s njima, već najrazličitijim oblicima njihovog izbjegavanja. A kako nije moguće biti stalno suočen s negativno intoniranim sadržajima svijesti, čitava se traumatska konstrukcija smješta u našu podsvijest. U njoj ona nastavlja živjeti vlastiti život, odvojen od svjesne dimenzije našeg bića i samim time daleko veće snage od bilo kojeg svjesnog sadržaja. Negativni svjetonazor koji smo stvorili ubuduće će nam privlačiti negativna iskustva na koja ćemo negativno reagovati i mi tada definitivno imamo problem. Sve dok je naš izvorni, poželjni aspekt Duše odvojen, astralni entitet ima slobodan prostor za svoju aktivnost. Stoga je povratak izgubljenog ili otcijepljenog identiteta sastavni dio svakog procesa čišćenja traume. Zdravi dio naše osobnosti koji se otcijepio tijekom traumatskog iskustva najčešće re-integrišemo na samome kraju čitavog procesa, kad je sadržaj traume - negativne emocije, zaključci i odluke - rastvoren. Ovaj proces treba znati izvesti na cjelovit način jer je traumatsko iskustvo složena tvorevina i treba je znati precizno rastvoriti, uz maksimalno učevovanje klijenta koji mora imati svjestan uvid u sve procese čišćenja kako bi bio u stanju naučiti lekciju koja leži iza traumatskog iskustva.


IZVOR TRAUMATSKOG ISKUSTVA

Dok je jedinstveni uzrok svih ljudskih problema traumatsko iskustvo, jedinstveni izvor odvojenosti od svoje izvorne prirode ili Boga. Povratak izvornoj prirodi i njena realizacija u materijalnom svijetu predstavlja suštinu rada na izvoru problema. Zato je povezivanje s nekim od mnogobrojnih aspekata naše više svijesti ili izvorne prirode neophodna faza čišćenja traumatskog iskustva. Naime, traumatsko iskustvo se događa upravo zbog našeg neznanja i nesposobnosti da u trenutku stresa, šoka ili povrijeđenog ega djelujemo iz viših aspekata svojeg bića. S obzirom da nismo svjesni neugodne situacije kao sredstva inicijacije (lekcije skrivene u njoj) i nismo u stanju zauzeti pozitivan stav od zbivanja u kojem smo se našli, mi iskustvo kroz koje prolazimo pretvaramo u traumu. Ona će se sastojati od niza zamrznutih negativnih emocija, zaključaka, odluka i vrijednosti, otcijepljenog fragmenta naše osobnosti te astralnog entiteta koji se uselio u naše energetsko tijelo. Kada rastvorimo i otpustimo sve elemente traume, naša će podsvijest biti očišćena pa se time stvara prostor za komunikaciju s nadsviješću. Jednako kao što očišćeni simptomi (sadržaji svijesti) stvaraju prostor za komunikaciju s podsviješću, rastvoreni podsvjesni sadržaji omogućuje neometan kontakt s nadsviješću. Preko komunikacije s nadsviješću dolazimo do niza izuzetno bitnih informacija.

Prvo i osnovno, komunikacijom s nadsviješću otkrivamo smisao traumatskog iskustva, odnosno lekciju skrivenu u njemu. Na primjer, dijete koje je stvorilo traumatsko iskustvo u trenutku kada nije dobilo hranu, a osjećalo je intenzivnu potrebu za njom, nije bilo svjesno da sigurnost, ispunjenje, zaštita ili ljubav jesu unutrašnji aspekti njegovog bića te da se može osloniti na sebe i pouzdati u neki aspekt svoje vlastite izvorne prirode. Lekcija koju nismo naučili tada, biva usvojena sada, u trenutku ponovnog proživljavanja traume. Ovdje će redovno biti riječ o novom stanju svijesti praćenom s nekoliko praktičnih poruka. Tako smisao problema leži u otkrivanju i integraciji nekog od izvornih stanja, odnosno u duhovnom doživljaju koji treba iskusiti i zatim ukomponovati u svjesni dio svoga bića. Zatim otkrivamo izvornu pozitivnu intenciju koja leži iza problema. Rekli smo da je problem tu da nas vodi prema većoj količini slobode, ispunjenja, mira, zadovoljstva ili sreće. Nakon što otkrijemo izvornu pozitivnu namjeru koja leži iza problema, odnosno pozitivan cilj, moći ćemo poraditi na pronalasku pozitivnih sredstava za ostvarenje izvornog cilja. Sada duhovnu lekciju, odnosno novi nivo svijesti, koristimo u praksi te pronalazimo niz konkretnih sredstava koja će nam omogućiti življenje iz novootkrivenog izvornog stanja.


POSLJEDICE TRAUME

Traumatsko iskustvo proizvodi čitav niz posljedica koje kod osobe proizvode tjelesne, psihološke i spiritualne probleme. Sve posljedice traumatskog iskustva, ukoliko su neočišćene, bit će razlogom ponovnog vraćanja duše problemu, sve dok ga jednom ne riješi. Pojam "nedovršen posao" (unfinished business) često se upotrebljava prilikom opisa razloga vraćanja duše iz stanja kliničke smrti nazad u fizičko tijelo. Duša se vraća kako bi, između ostalog, dovršila nedovršene poslove - raščistila neraščišćene odnose, ostvarila neostvarene ciljeve, pročistila se od negativiteta, odnosno iživjela ono što nije. Nedovršeni poslovi jesu i razlogom zbog kojeg se duša ponovo inkarnira. Tjelesni, psihološki i duhovni problemi koji nisu riješeni predstavljaju tri područja ljudskog života kroz koja će se manifestovati karma u obliku nedovršenih poslova.

Veći dio negativnih sadržaja svijesti i podsvijesti koji predstavljaju posljedice traumatskog iskustva čiste se tokom samog rada na uzroku problema. Tako se i uzroci svih posljedica traumatskog iskustva rastvaraju upravo čišćenjem same traume. Međutim, traumatsko iskustvo proizvodi promjenu percepcije i ponašanja te polako stvara loše navike. Takve se navike manifestuju na nekom od osnovnih životnih područja. Zato njima treba posvetiti dodatnu pažnju jer se promjena svjetonazora i ponašanja ne ostvaruje od danas do sutra, već je riječ o procesu koji zahtijeva određeno vrijeme da bi bio ostvaren. Tako se rad na posljedicama traumatskog iskustva u stvari tiče čišćenja negativnih energetskih fenomena, svjetonazora i modela ponašanja koji moraju biti transformisani da bi promjena ostvarena čišćenjem uzroka mogla biti u potpunosti prizemljena.

Tjelesne posljedice

Tjelesne posljedice tiču se patoloških poremećaja u fizičkom tijelu koje nastaju kao rezultat traumatskog iskustva. Nisu sve bolesti posljedice psihičkih trauma - ponekad je fizička bolest poruka naše nadsvijesti da nešto u našim životima treba promijeniti, raščistiti neki odnos, napustiti stari svjetonazor i prestati s ponašanjem koje nas ograničava ili opterećuje. Tada ona nestaje relativno brzo i lako, čim napravimo odgovarajuću promjenu. Ista se stvar događa s bolestima pomoću kojih ljudi na sebe privlače pažnju. No, teže bolesti redovno jesu posljedica dugotrajne prisutnosti neočišćenog traumatskog iskustva, odnosno psihološkog i energetskog bloka koji prvo stvori poremećaj u energetskom tijelu, a zatim se taj poremećaj polako spusti i na fizičko tijelo. U ovakvom slučaju fizičku je bolest znatno teže liječiti jer dolazi do grublje deformacije tkiva. Tada je potrebno proći kroz dugotrajan proces izlječenja koji obično zahvata sve aspekte čovjekovog života te uključuje najrazličitije oblike terapijskih tretmana. ( reiki, vegeterijanska ishrana, vjera...).

Pored klasičnog medicinskog liječenja (koje po mojem mišljenju nipošto ne treba izbjegavati, osim ako nije riječ o isuviše agresivnim ili destruktivnim oblicima terapije koje može zamijeniti neko "alternativno" sredstvo), proces liječenja moraće uključiti čišćenje psihološkog i spiritualnog uzroka problema te svih pratećih energetskih poremećaja koje uzroci proizvode. Ovime želim naglasiti da samo klasični medicinski tretman obično nije dovoljan (ne omogućuje dugotrajno zdravlje), ali niti čišćenje duhovnog, psihološkog i energetskog uzroka neće uvijek moći zamijeniti dejstvo medikamenata, hirurške intervencije ili fizikalnu terapiju. Tijelu ćemo, dakle, morati posvetiti dodatnu pažnju jer se o njegovom zdravlju i liječenju ne može brinuti samo božanski duh. Zato bi, umjesto da se vode međusobni ratovi srednjovjekovnog tipa, skladna saradnja između medicine usmjerene liječenju fizičkog tijela i iscjeliteljskih sistema usmjerenih ozdravljenju Duše i Duha predstavljala efikasan spoj koji bi mogao dati ponajbolje rezultate.

S obzirom da ,mnogi terapeuti nisu ljekari, nemam se namjeru ovdje baviti bilo kojim aspektom akademske medicine. Želio bih samo ukazati na direktnu vezu između traumatskog iskustva i fizičkih poremećaja, kakav god konkretan oblik oni imali. Tako bi model nastanka fizičke bolesti kao posljedice traumatskog iskustva izgledao ovako:

Traumatsko iskustvo → duhovni poremećaji (osjećaj odvojenosti od sveopšteg Duha) → psihološki poremećaji (negativne misli i emocije, odvojenost od bezuslovne ljubavi) → energetski poremećaji (blokiran energetski protok, napetost, pad imuniteta) → fizička bolest.

Ovaj model redovno je prisutan kod svake fizičke bolesti, akutne, a pogotovo hronične. Iz njega je vidljivo da su tjelesni poremećaji u direktnoj vezi s psihološkim i duhovnim poremećajima. Bolesno tijelo samo je posljedica nesklada odavno prisutnog u tijelima suptilnijim od fizičkog. Zato pored tijela treba liječiti dušu (psihu) i duh te će znanje o unutarnjim uzrocima fizičke bolesti u bliskoj budućnosti morati predstavljati središnje polje istraživanja medicine koja želi biti cjelovita i efikasna. Tako fizička bolest može biti posljedicom negativne karme, ali je u pozadini negativne karme uvijek traumatsko iskustvo.

Da bismo iscijelili tijelo potrebno je, između ostalog, učiniti slijedeće:

- očistiti traumatsko iskustvo, zajedno sa svim pratećim energetskim nečistoćama,

- očistiti sve psihološke, spiritualne i energetske posljedice traumatskog iskustva,

- podvrgnuti se medicinskom tretmanu, odnosno uključiti postupke kojima ćemo djelovati na fizičko tijelo kako bismo ga vratili u zdravo stanje,

- napraviti plan i program pozitivnih aktivnosti kojim ćemo kompenzovati vanjski dio karme.

Kad je riječ o fizičkoj bolesti, tada sa sigurnošću znamo da iza nje leže problemi na sva četiri psihološka nivoa, kao i spiritualni problemi. Zato fizičko liječenje zahtijeva pažnju posvećenu i raščišćavanju svih neraščišćenih odnosa, kreativnih blokada, unutarnjih i vanjskih konflikata te negativnih identifikacija kao psiholoških posljedica traume. Na spiritualnom planu osoba će morati prekinuti suptilne veze sa sferom nižeg astrala te se povezati s Bogom i duhovnim svijetom putem ličnog i neposrednog duhovnog iskustva.

Zato bi još širi model nastanka fizičke bolesti izgledao ovako:

- bolestan duh (stvara ga osjećaj odvojenosti od Boga) → bolesna duša (stvaraju je negativne misli i emocije kao posljedice nedostatka ljubavi) → bolesno tijelo (stvara ga blokiran energetski protok, odnosno napetost u organima).

Tek će se liječenjem na sve tri navedena nivoa steći uslovi za trajno i cjelovito fizičko iscjeljenje. No, ako i tada bolest nastavi sa svojim destruktivnim djelovanjem, možemo govoriti o takozvanoj "čistoj karmi", premda su takvi slučajevi rijetki. Na žalost, jednako tako su rijetki i slučajevi izlječenja od teških bolesti jer je veoma malen broj ljudi spreman prihvatiti bolest kao izazov i napraviti promjene na svim spomenutim razinama.

Psihološke posljedice

Traumatsko iskustvo može i ne mora proizvesti tjelesne probleme, no sigurno će prouzrokovati čitav niz psiholoških posljedica. Tri osnovna aspekta kroz koje se ovi poremećaji manifestuju jesu:

1. emocionalne posljedice koje proizvode probleme s odnosima;

2. kreativne blokade i problemi s ostvarenjem ciljeva.

Čišćenje traumatskog iskustva mora pratiti rad na reprogramiranju svijesti - negativna duševna stanja, negativne zaključke i odluke mora ćemo zamijeniti pozitivnima te unutar vlastite psihe izgraditi snažan pozitivan model realnosti koji nam omogućuje privlačenje odgovarajućih životnih okolnosti koje će nas voditi direktno prema samoostvarenju. No, očišćena trauma neće uvijek automatski proizvesti promjene u odnosima, neće nas odmah usmjeriti prema otkrivanju novih dimenzija života (učenju) te razvoju kreativnih potencijala, neće automatski uskladiti sukobljene tendencije unutar našeg bića niti će nas odmah potpuno osamostaliti. Mora ćemo izvršiti dodatne intervencije kako bismo ove četiri izuzetno bitne dimenzije našeg života do kraja uskladili.

Čišćenjem traumatskog iskustva obavlja se terapijska intervencija na ličnom nivou. Ona dovodi do unutrašnjih promjena - čišćenja negativnih duševnih stanja te kreiranja pozitivnih stanja svijesti. No, kako se naša unutarnja stanja takođe manifestuju u našoj okolini i to na najrazličitije načine, tako će prva dimenzija ljudskog života na koju se traumatsko iskustvo direktno odražava biti sfera međuljudskih odnosa. Zato ćemo se nakon očišćene traume morati pozabaviti sređivanjem odnosa koji su pod uticajem traumatskog iskustva postali loši. Naime, problemi u odnosima blokiraju ostvarenje sreće i ljubavi koju omogućuju skladne veze i stoga odmah nakon čišćenja traumatskog iskustva prelazimo na sređivanje obiteljskih i partnerskih, kao i svih ostalih vrsta odnosa koji su primarno i proizveli traumu ili na koje je trauma kasnije utjecala na negativan način.

Slijedeća posljedica traumatskog iskustva bit će blokirana kreativnost. Blokiran kreativni potencijal može postati izvorom velikog nezadovoljstva, a s vremenom i brojnih psiholoških i zdravstvenih problema. Iako većina ljudi to ne primjećuje, zdravlje zavisi i o nesputanoj kreativnosti. Mnogi umjetnici tvrde da bi se razboljeli da ne stvaraju, ali je ista tvrdnja primjenjiva i na sve ostale ljude i njihov kreativni potencijal koji, doduše, ne mora biti izražen kroz umjetnost, ali može kroz kreativan pristup drugim životnim područjima. Kreativne blokade mogu se manifestovati kroz probleme s učenjem, kroz nesposobnost da se precizno definišu životni ciljevi, da se savladaju prepreke prilikom njihovog ostvarenja, odnosno da se otkriju vlastiti kreativni talenti te da se ostvari unutrašnji kreativni impuls. Osoba bi željela nešto postići, iživjeti neku svoju težnju ili realizovati veoma duboke unutrašnje potrebe, ali traumatsko je iskustvo blokiralo i nije dozvoljavalo da preduzme konkretne korake u pravcu ostvarenja svog cilja. Ona je stoga stvarala stavove o vlastitoj nesposobnosti, gluposti, nedovoljnoj obrazovanosti ili netalentiranosti kojima je opravdavala neostvarenost svojih ciljeva. Zato sada, nakon što je traumatsko iskustvo očišćeno te obavljen rad na sređivanju odnosa, možemo prijeći na čišćenje kreativnih blokova te raditi na ostvarenju svojih ciljeva. Ova se dva oblika psiholoških posljedica traume obično međusobno isprepliću i premda je problem najizraženiji na jednom nivou, on redovno zahvata oba životna aspekta. Zato nakon čišćenja traume odmah nastavljamo s rastvaranjem obje grupe psiholoških posljedica.

Spiritualne posljedice

Nakon čišćenja psiholoških možemo prijeći na duhovne posljedice traumatskog iskustva. One se takođe tiču povezivanja s vanjskim izvorom energetske hrane, dakle određenog tipa odnosa, samo što je izvor energije u ovom slučaju znatno drugačiji. Traumatizovana osoba svjesno ili nesvjesno traži pomoć i zaštitu bilo koje vrste. Ona je u šoku, povrijeđena i nezaštićena. Njena percepcija svijeta u tom je stanju uvijek negativna. Ne samo da je njena percepcija materijalnog svijeta negativna nego je takav i njen doživljaj duhovnog svijeta. Za traumatizovanu osobu ne postoji Bog. Ako i postoji onda je on za nju izdajnik, mučitelj ili sadista koji potpuno nezainteresovano posmatra njenu patnju i ne čini ništa da je ublaži. Kako se traumatiziovana osoba ne okreće višim stanjima svijesti i odbija proći kroz ponuđenu joj inicijaciju, tako ona sebe zatvara za kontakt sa spiritualnom realnošću pa umjesto da sigurnost i zaštitu pronađe u Duhu, ona je pronalazi u energetskoj vezi sa svijetom nižeg astrala ili s negativnim aspektom kolektivnog nesvjesnog. Time osoba stvara spiritualne nečistoće koje na negativan način snažno utiču na njen život. Zato se, u trenutku kada očistimo uzrok karmičkog problema, pred nama otvara još jedna izuzetno bitna dimenzija našeg bića o kojoj savremena psihologija ne zna gotovo ništa, a spiritualne škole i religije potrudile su se da je učine što je moguće više nerazumljivom.

Za razliku od psiholoških posljedica koje onemogućuju čovjeka da ostvari svoje lične životne ciljeve, spiritualne posljedice ticaće se nesposobnosti osobe da se duhovno razvija. Ona nije u stanju steći duhovno znanje. Suptilna unutrašnja stanja prema kojima prepoznajemo duhovno zdravlje biće osobi uglavnom nedostupna, a duhovne sposobnosti kao što su svjesno korišćenje intuicije, energetsko iscjeljivanje ili napuštanje vezanosti za fizičko tijelo i materijalnu realnost biće osobi neizvedive. Ona u njih ne vjeruje ili ih smatra zanimljivim idejama koje nisu ništa više nego puke metafore. S obzirom da joj viša stanja svijesti nisu dostupna, osoba je istovremeno i necjelovita te stoga nezadovoljna. Naime, duhovne potrebe veoma su snažne čovjekove motivacione potrebe. Ukoliko ih osoba ne osvijesti i ne ostvari na svjestan i direktan način, one će degenerisati u neki od neprirodnih oblika duhovnog života, a ateisti će ih projektovati u neku gotovo religioznu vrstu odanosti svjetovnim poslovima i užicima, političkim partijama ili vođama, odnosno bliskim osobama. Stoga je dobro znati da spiritualna dimenzija našeg bića postoji, da je treba spoznati i prihvatiti, te joj dati prostora da se ostvari u našim svakodnevnim životima. No, istovremeno treba znati i što je to što blokira i onečišćuje naš duh te kako se pročistiti i od takve vrste unutrašnjih nečistoća.

TRAUMATSKO ISKUSTVO I KARMIČKI OBRASCI

Rekli smo da negativna karma u najvećoj mjeri nastaje upravo kao posljedica traume. Da nema traume, ne bi bilo niti uzroka negativnim djelima pa bi osoba, osim u slučaju čistog neznanja, činila konstruktivna djela. Nasuprot idejama Sigmunda Freuda da je čovjek je izvorno zlo biće ili, još ranije, Rimljanina Plautusa, autora fraze „čovjek je čovjeku vuk", koju je kasnije preuzeo i filozof Thomas Hobbes, mistici su oduvijek tvrdili da je ljudska je priroda izvorno pozitivna i konstruktivna, odnosno „čista". Takvu čistu prirodu nešto je navelo da se iskvari, odnosno zaboravi na sebe i ulaskom u (djelimično) predatorski univerzum počne činiti negativna djela koja automatski postaju podložna karmičkom zakonu. To nešto primarno jest trauma koja nastaje zbog neznanja, odnosno neosviještenosti. Hindusi bi rekli da je u korijenu svih ljudskih problema postojanje želje, ali i potreba za samoostvarenjem je želja, a predstavlja konačni smisao ljudskog postojanja. Bolje bi bilo reći da je u korijenu svih zala „ćudljiva želja", ona koja nastaje iz neznanja i nezadovoljstva postojećim, odnosno „traženja hljeba nad pogačom". Osviještena osoba nema ćudljivih želja, već je svjesna svoje životne misije i radi na pronalasku sredstava njene praktične realizacije. Želje takve osobe proizlaze iz dubokih potreba njezine Duše, odnosno izvorne intencije njenog postojanja, dok ćudljive želje nastaju u nedostatku ovakve svijesti. Duša je gurnuta u manifestovani svemir i tu na svakom koraku sebe doživljava nesavršenom, neprilagođenom, neadekvatnom. U sudaru s takvim univerzumom Duša proživljava niz trauma, a posljedica takvih trauma je ćudljiva želja.

U nastojanju da se čim prije i bezbolnije oslobodi patnje, čovjek žudi za raznim stvarima i iskustvima, misleći da će ga ona ispuniti, odnosno osloboditi patnje. Većina takvih iskustava ima kratkotrajno djelovanje, jednako anestetiku, i ne mogu ga suštinski osloboditi patnje. Štoviše, ona ga navode da čini djela koja ga guraju još dublje u patnju. Sve dok čovjek ne shvati da patnja ima smisao, odnosno da u sebi nosi određenu lekciju te dok ne postane spreman učiti od problemske situacije u kojoj se našao, do tada će patnja samo proizvoditi novu patnju. Jedino spremnost na promjenu, ličnu transformaciju utemeljenu na naučenoj lekciji, može trajno ukinuti neki aspekt patnje, odnosno neki ograničavajući karmički obrazac. Duša nije gurnuta u manifestovani svemir bez razloga, već s vrlo preciznim ciljem - da osvijesti samu sebe i realizuje svoje kreativne potencijale. Iz tog razloga Duša prolazi čitav niz inicijacija koje služe kao sredstvo buđenja, a ne kao izvor patnje. Međutim, svaki drugačiji odnos prema neugodnim životnim iskustvima proizvesće u konačnici negativnu karmu. Nevoljnost da se uči od problema obično predstavlja početak kraja, odnosno početnu fazu čovjekove propasti. S druge strane, voljnost da se uči od problema predstavlja početak čovjekovog izbavljenja od negativne karme i patnje koju ona donosi.

Ovdje se polako približavamo i jednom od ključnih pitanja kad je o karmi i traumatskom iskustvu riječ. Ako je trauma u pozadini svega, koja je onda ona prva u nizu, izvorna? Čišćenjem traumatskih iskustava iz prošlosti moguće je otići vrlo daleko - prvo u najranije djetinjstvo, pa u prenatalnu fazu, pa u trenutak začeća, pa u procese inkarniranja, pa u prošle živote, na druge planete, u druge oblike postojanja, sve do odvajanja individualne svijesti (Duše) od Apsoluta. No, praksa je pokazala da je nemoguće riješiti se svih problema samo čišćenjem prve traume, one koja nastaje rođenjem Duše jer je čovjekovo postojanje proces kontinuiranog učenja, a ne jedna zagonetka koju je moguće riješiti jednim jedinim „pravim" potezom. To vrijedi i za duboko prosvijetljene osobe - poznati indijski mistik-naučnik Sri Aurobindo tvrdio je da čovjek treba kontinuirano raditi na vlastitom razvoju i ne zaustavljati se ili vezati za bilo kakvu formu. U jednom od svojih mnogobrojnih spisa Aurobindo kaže da čovjek mora „...ne samo...rasjeći stupicu uma i osjetila, nego biti spreman ići od prosvjetljenja do prosvjetljenja, od iskustva do iskustva, od duševnog stanja do duševnog stanja..." i nikada ne prestati raditi na sebi. Koja će trauma za nekoga biti izvorna, odnosno ključna, veliko je pitanje. No, suština je u kontinuitetu i stalnom duhovnom usavršavanju, a ne u gotovom receptu primjenjivom na svaku osobu. U tome je i čar ličnog razvoja..


OD http://www.tomislavbudak.com/

Slobodan Maslić

RADIESTEZIJA I GEOBIOLOGIJA KURS, TEČAJ Akademija ličnog razvoja

 

KURS RADIESTEZIJA +GEOBIOLOGIJA

 

 

 

r.br. modula	MODUL+TEMA RADIESTEZIJA+GEOBIOLOGIJA	Časovi
1.	Uvod, šta je radiestezija, poreklo reĉi.Radiestezija kod starih naroda.Primjena i podjela radiestezije i geobiologije. Blagoslov pribora. Vrsta visaka. Rašljarenje.radiestezijski pribor. Pojam čakri. Vežbe: Odredjivanje „da i ne“.. Nacrtati tlocrt stana u razmeri R1:50 ( 1 m je 2 cm na papiru)	2-3 časa
2	Komunikacija viskom.Izbor pribora. L antene, duple L antene. biotenzor. Poĉetna komunikacija. Držanje viska. Provjera informacija, Postupak radiestezijskog ispitivanja. Vrste zračenja: pozitivna i negativna. Geofizička zračenja. Štetna zračenja. Kosmička geomagnetna zračenja. Hartmanova, Kirijava i Šnajderova mreža. Vežda: rad sa viskom i L antenama i detekcije svih tih zračenja. Radiestezijski pregled stana, kuće	2-3
3	Tenička zračenja. Apstraktne energije Zaštite od štetnih zračenja Teleradijestezija. VEŽBE.	2-3
4.	Formule čišćenja i pražnjenja VEŽBE	2
5.	RAD NA TLOCRTU STANA, RADIESTEZIJA STANOVANJA. Traženje vode, bunara.Podzemne vode. VEŽBE.	2-3
6	Kosmička zraćenja u stanu, detekcija i Zaštita od negativnih  energija. VEŽBE	2-3
7	Zdravstvena radiestezija. Energetski sistem čoveka (aura, Čakre) Tehnika radiestezijskog pregleda čoveka Dijagrami energetskog stanja čoveka Vežbe	2-3
8	Polariteti.     Bovisova skala. Vežbe:odredjivanje Polariteta i Bovisa, i zdravlja	2-3
9	Etika. Čajne mešavine Sistematizacija gradivaTransformacija negativne energije	1-2

 

Za kurs radiestezije potreban je vaš visak, uglomer, papir ili sveska, kompas. Poželjno je da donesete nacrt svoga stana u razmeri 1 : 50, znaĉi 1 m je 2 cm na papiru, odredite strane sveta. Skriptu dobijate u elektronskoj formi, kad avans uplatite pola cene kursa, koju bi bilo dobro da sebi iskopirate i imate za kurs.

Nakon uradjenjog testa znanja, analize jednog stana dobijate sertifikat naš internog karaktera. Individualna obuka se malo doplaćuje. Može i online sve.

Grupa ne bi trebala da bude veća od 5 učesnika, jer ima dosta praktiĉnog rada.

Voditelj kursa je mr sci. Slobodan Maslić, aktivan u radiesteziji od 1999.god.

 

 

 

r.br. modula	MODUL+TEMA RADIESTEZIJA+GEOBIOLOGIJA	Časovi
1.	Uvod, šta je radiestezija, poreklo reĉi.Radiestezija kod starih naroda.Primjena i podjela radiestezije i geobiologije. Blagoslov pribora. Vrsta visaka. Rašljarenje.radiestezijski pribor. Pojam čakri. Vežbe: Odredjivanje „da i ne“.. Nacrtati tlocrt stana u razmeri R1:50 ( 1 m je 2 cm na papiru)	2-3 časa
2	Komunikacija viskom.Izbor pribora. L antene, duple L antene. biotenzor. Poĉetna komunikacija. Držanje viska. Provjera informacija, Postupak radiestezijskog ispitivanja. Vrste zračenja: pozitivna i negativna. Geofizička zračenja. Štetna zračenja. Kosmička geomagnetna zračenja. Hartmanova, Kirijava i Šnajderova mreža. Vežda: rad sa viskom i L antenama i detekcije svih tih zračenja. Radiestezijski pregled stana, kuće	2-3
3	Tenička zračenja. Apstraktne energije Zaštite od štetnih zračenja Teleradijestezija. VEŽBE.	2-3
4.	Formule čišćenja i pražnjenja VEŽBE	2
5.	RAD NA TLOCRTU STANA, RADIESTEZIJA STANOVANJA. Traženje vode, bunara.Podzemne vode. VEŽBE.	2-3
6	Kosmička zraćenja u stanu, detekcija i Zaštita od negativnih  energija. VEŽBE	2-3
7	Zdravstvena radiestezija. Energetski sistem čoveka (aura, Čakre) Tehnika radiestezijskog pregleda čoveka Dijagrami energetskog stanja čoveka Vežbe	2-3
8	Polariteti.     Bovisova skala. Vežbe:odredjivanje Polariteta i Bovisa, i zdravlja	2-3
9	Etika. Čajne mešavine Sistematizacija gradivaTransformacija negativne energije	1-2

 

Za kurs radiestezije potreban je vaš visak, uglomer, papir ili sveska, kompas. Poželjno je da donesete nacrt svoga stana u razmeri 1 : 50, znaĉi 1 m je 2 cm na papiru, odredite strane sveta. Skriptu dobijate u elektronskoj formi, kad avans uplatite pola cene kursa, koju bi bilo dobro da sebi iskopirate i imate za kurs.

Nakon uradjenjog testa znanja, analize jednog stana dobijate sertifikat naš internog karaktera. Individualna obuka se malo doplaćuje. Može i online sve.

Nakon završenog programa pratimo vaš rad i imate pravo na konsultacije , kao i na duhovne kolegijume, konsultacije.

Grupa ne bi trebala da bude veća od 5 učesnika, jer ima dosta praktiĉnog rada.

Voditelj kursa je mr sci. Slobodan Maslić, aktivan u radiesteziji od 1999.god.

Sve infromacija: akademijalicnograzvoja@gmail.com

                                 L antene ovakve možete nabaviti od naše članice Akademije, kvalitetne i profesionalne.

Zapratite na fb grupu:   REIKI, RADIESTEZIJA 

https://www.facebook.com/groups/59145670267

i na telegramu: https://t.me/akademijalicnograzvoja